ILUSTRACIJA
“What would you do if you knew you could not fail?“
No zaista, što biste učinili da znate da ne možete pasti ili izgubiti? Biste li otišli u casino na black jack i odigrali partiju? Biste li se možda prepustili čistom hedonizmu, pa kuda vas put odvede? Biste li pitanje shvatili doslovno te pokušali letjeti skočivši sa vrha zgrade? Biste li se odvažili i napustili studij ili posao koji, kada bolje promislite, baš i ne volite? Biste li išli korak dalje i iskoristili priliku i ostavarili svoj san, možda onaj djetinji, kada ste kao sedmo godišnjak htjeli postati doktor, pjavačica, astronaut, novinarka, pilot, poduzetnik..? Biste li se prepustili sebi? Odgovor bi zasigurno, barem za većinu pitanja, bio DA.
Razum i osjećaji
Čovjek je stvoren da u krucijalnim trenucima u životu često razmišlja razumom ili srcem. Da, uče nas i jedno i drugo: “Nemoj razumom, onda ne slijediš svoje prave osjećaje“ ili “Nemoj srcem, onda nisi realan“. Stvoreni smo da baš u tom važnom, prekretnom, historijskom trenutku često pogriješimo i odlučujemo onim suprotnim od kojeg bi trebali. Je li to samo neki prst sudbine koji se nama, čudnovatim bićima, poigrava ili zaista krivi mehanizam odlučivanja, ne zna nitko. No, kada se emocije ohlade, kada uđete u kolotečinu često pogrešno zvanu “život“, kada zaboravite tko ste zapravo i što to tjera da se vaši obrazi istinski rastegnu od uha do uha, tada se treba upaliti alarm, bilo kakav, može i onaj pravi, ne metaforički- onaj koji će vas odmah probuditi i ne dati vam više ni 5 minuta za drijemanje.
Frame of mind
Ono što nas u životu također često odvede na krivi put su okviri. Pravila koja smo mi sami zapravo i izmislili i kojima si otežavamo i kompliciramo dar života. Vrtić, škola, srednja, faks, posao, dečko, brak, djeca, dječje odrastanje, penzija i tek onda vrijeme za nas. Zvuči poznato? Standardi su nam gotovo odredili i kako ćemo umrijeti. Pomalo zastrašujuće, pogotvo za čovjeka u 21.stoljeću koji je, u odnosu na svoje pretke, toliko ponosan na vlastiti “rast“ i “napredak“ bilo onaj intelektualni ili tehnološki, u svakom smislu- pretenciozan i umišljen. Današenjem “modernom“ čovjeku prosjek je često sinonim za uspjeh, bogatsvo sinonim za kriminal, a ostvarenje vlastitih snova leži negdje u reinkarnaciji, jer smo “preskromni“ kako bismo uživali u ovome životu. No naravno, bitna je činjenica da smatramo da je susjedova trava zelenija jer je oprao novac te može platiti i privatnog batlera.
Standardi su nas programirali da se toliko bojimo neuspjeha da odlučujemo ne slijedeći svoje vlastito srce, razum ili instinkt već neki utabani, propisani zakon; ne riskiramo za vlastiti, unutarnji uspjeh već za lažnu stabilnost koja će nas jedng dana izjedati od dosade jer smo se jednom bojali odgovoriti na pitanje što bismo učinili da znamo da ne možemo pasti, odnosno, jer smo se jednom bojali učiniti čin.
Once upon a time
Fred de Luca je kao 17 godišnjak radio u željezari kako bi si zarađenim novcem platio studij medicine. Jednog je dana 1965.godine dobio ideju, posudio 1000 dolara od prijatelja Bucka te otvorio sendvič shop. Želio je da hrana u lokalu bude provjerena, zdrava i djetalna. Zajedno sa prijateljem zaključio je kako su vjernost zdravim namirnicama, marketing i vidljivost najbitnji faktori za uspjeh shopa te su odlučili ulagati i dalje. 45 godina i 35 079 shopova u 98 zemalja kasnije, Fred de Luca je sa svojom Subway franšizom jedan od najbogatijih Amerikanaca. Iako je završio studij medicine, zaključio je kako mu je njegov vlastiti biznis ono što voli i čemu se želi posvetiti u životu. Slično se dogodilo i američkom magnatu i inventoru Steveu Jobseu. Nakon pada prve godine fakulteta, raznih manjih poslova te odlaska u Indiju u potrazi za nadahnućem, zajedno sa prijateljem Stevenom Wozniakom u garaži punoj jabuka pravi prvo kućno računalo Apple (Jabuka). Tako je i imenovao tvrtku koju je osnovao s Wozniakom. Dekadama je Jobs bio spiritus movens , predsjednik Applea , suosnivač animatorkog studija Pixar te jedan od najutjecajnih ljudi u svijetu računale industrije. Zbog teške bolesti, Jobs se 2011. povukao s direktorskog mjesta Applea te nekoliko mjeseci kasnije preminuo 5. listopada prošle godine u 56. godini. I nakon njegove smrti griz jabuke vlada svijetskim burzama te nadahnjuje neke nove genijalce.
When Harry met… Rowling
Okrugle naočale i ožiljak na čelu simboli su koje će preopoznati svaki zaljubljenik u bajke nove vrste. J.K. Rowling danas je vjerojatno sinonim za komercijalno tržište no htjeli, ne htjeli, stvorila je jednu novu priču koja se čita novim generacijama prije spavanja dok adolescenti s manje otpora i više razumjevanja prihvačaju kulturu književnosti. Današnji uspjeh serije knjiga Harry Potter te istoimene ekranizacije vjerojatno ponosno uživa, no Joanne je prije izdavanja prve knjige krpala kraj s krajem te se borila s depresijom, razvodom te samostalno odgajala djete. Od ovisnosti o socijalnoj pomoći kako bi preživjela do jedne od nabogatijih žena na svijetu u rasponu od samo pet godina, zasluge pridaje teškom radu i upornosti.
“Evo me, Diegito, samo drži glavu iznad dreka!“
Rekao je Maradoni ujak Cirilo kada je upao u neku rupu na nezgodnom mjestu. Maradona, iako kontroverzan, jedan je od najboljih i najpoznatijih nogometaša svih vremena. Da je ostavrio svoje dječačke snove kada se lopta ljepila za njega vidljivo je po njegovom velikom sportskom uspjehu no i sam je uvijek isticao koliko mu nogomet znači. “Došao sam kako bi nešto dodao, a ne kako bi uzeo nečije mjesto“. Nogometu je dodao novu dimenziju i razlog zašto i oni manje zainteresirani sada možda nogomet gledaju drugačijim očima. Bez obzira na česte padove, baš kao što mu je i ujak slikovito poručio, držao je glavu iznad poraza, kao i Michael Jordan. Također jedan od najboljih svijetskih sportaša svog vremena, američki profesionalni košarkaš kojega ni nedovoljna visina (180 cm) u srednjoškolskom periodu nije pokolebala da dokaže skeptičnom treneru da je sposoban za igru. Kasnije je narastao još 10 cm i 20 poena po utakmici što ga je svrstalo među zvijezde.
“Građani, radujte se! Pobjedili smo!“
Česta inspiracija sportašima ali i ostalima je grčki vojnik Phillipide koji je prema legendi nakon pobjede grčke vojske nad perzijskom, na Maratonskom polju, potrčao prema Ateni udaljenoj 40 km, da objavi dobre vijesti. Snaga volje, upornost i neki kvalitetni đonovi, doveli su ga u grad te se nakon velike objave srušio mrtav od umora i iscrpljenosti. Po čovjeku je nastao naziv maraton. Iako mračna, po nekima i neistinita, priča je zanimljiva za sve nas jer govori o ustrajnosti zbog zadanog cilja. Neki moderni Phillipide bi nam poručio da obujemo svoje tenisice za trčanje, uhvatimo svoje snove i nedamo da nam pobjegnu.
Snovi se razlikuju, svatko ima drugačije kriterije i vrijednosti što znači da jedino sami sebi možemo biti cilj odnosno, obarati vlatite rekorde u svrhu vlastitog zadovoljstva. Biti inovativan te preći neke granice bilo čega, pa tako i fizičkog stanja, poslovanja ili umjetničkog izražaja znaći biti korak ispred vremena. Jednom od najkomercijalnijih, najuspješnijih i najpopularnijih sastava u povijesti, The Beatlesima, koji su od 60-ih godina prošlog stoljeća objedinjavali najbolje vrijednosti rock and rolla, to je i više nego uspjelo. Izašavši iz okvira tadašnjeg konzervativnog doba, potakli su ljude da misle kako glazba može promjeniti svijet te su do danas ostali jedan od najutjecajnijih glazbenika. Filmski velikani Steven Spielberg i George Lucas, u privatnom životu dobri prijatelji, pojedninačno su svojom vizijom također napravili prekretnicu no u filmskoj industriji, nakon filmova Ralje i Ratovi Zvijezda, kojiima se začeo novi pojam te započela era blockbustera. Povijest ih je zasigurno zabilježila. Mnogo je ljudi koji su originalnošću napravili prekretnice, igrom slučaja postavši medijski eksponirani, često su vodija koja inspirira i dalje.
Zbog diskutabilnosti, uvijek možemo raspravljati o boljem ili lošijem djelu, kvalitetnijem ili onom manje, no činjenice ostaju. Inspirativnih priča ima svuda oko nas, gledamo ih i slušamo osjetilima no, ironično, često ih zapravo ne vidimo i ne čujemo. Igoniramo, ponekad i zavidimo, a za sebe same gotovo ništa ne poduzimamo. Jesu li se Fred de Luca, Steve Jobs, J.K. Rowling, John Lennon, Oprah ili Phillipide bojali u trenutku kada su trebali odlučiti, napraviti korak? Možda i jesu. Jesu li zaista uspjeli? Možda i nisu. I uspjeh je na kraju relativan. Na kraju je jedini bitan onaj alarm s početka priče koji je tu da nas drži budnim od kolotečine često pogrešno zvane “život“.
