ILUSTRACIJA
Tko god je ikad otvorio web stranicu Ministarstva financija, link na Poreznu upravu i pokušao shvatiti koje su obveze poreznog obveznika, odnosno ulazi li u taj krug i kako se utvrđuje porez na dohodak, što treba povezati prije nego što se primimo ispunjavanja svoje prve porezne prijave u životu, vjerojatno je pomislio da nije normalan. “Opseg porezne obveze rezidenta utvrnuje se prema načelu svjetskog dohotka odnosno oporezuje mu se dohodak ostvaren prema svim izvorima dohotka iz članka 5. Zakona (dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od samostalne djelatnosti, dohodak od imovine i imovinskih prava, dohodak od kapitala, dohodak od osiguranja i drugi dohodak) u tuzemstvu i u inozemstvu. Opseg porezne obveze nerezidenta jest ograničen i utvrđuje se prema načelu tuzemnog dohotka odnosno oporezuje mu se dohodak ostvaren prema svim izvorima iz članka 5. Zakona (kao i rezidentu) u tuzemstvu”, piše, naime, u uvodnom dijelu onoga što u Poreznoj upravi zovu uputom, odnosno pojašnjenjima za ispunjavanje porezne prijave.
Nije grčki, nije latinski, nije niti jedan od nama teže razumljivih ‘živih’ jezika. Nije niti psovka, nego tvrdokorna glupost kojom birokracija, zapravo, od svog posla nastoji napraviti filozofiju i običnom smrtniku do krajnjih granica otežati snalaženje kako bismo svi mislili da se iza toga krije nešto jako pametno i nešto što mogu razumjeti i svladati samo izabrani u državnoj upravi, pa ih za to dobro plaćamo. A stvari su, zapravo, vrlo jednostavne: djeca i mladi ljudi koji se još školuju nisu porezni obveznici i uglavnom se vode kao uzdržavane osobe, pod uvjetom da ne zarađuju više od određenog iznosa. To znači da ih članovi obitelji koji rade (kad su u pitanju mladi ljudi, to znači roditelji), mogu prijaviti kao uzdržavane osobe preko svoje porezne prijave i temeljem toga ostvariti dodatnu poreznu olakšicu. Granica prihoda za to je 10.800 kuna godišnje, koliko, zapravo, iznosi neoporezivi dio dohotka koji se poreznom obvezniku priznaje za jednu uzdržavanu osobu. To se odnosi i na nezaposlene osobe koje zarađuju manje od spomenutog iznosa, pri čemu se u praksi može dogoditi i to da dijete koje se zaposlilo, roditelja koji je ostao bez posla i nema prihode veće od spomenutog iznosa, prijavljuje u svojoj poreznoj prijavi kao – uzdržavanu osobu. Pod članovima obitelji kojega možemo prijaviti kao uzdržavanu osobu smatraju se djeca, posvojena djeca, odnosno ona nad kojom roditelj ima roditeljsku skrb, bračni drugovi, roditelji,. roditelji bračnog druga, očuh ili maćeha, odnosno odrasli članovi obitelji kojima je porezni obveznik određen kao skrbnik.
Što obavezno treba znati?
U nastavku ćemo pokušati odgovoriti na najčešća pitanja od kojih nas može zaboljeti glava kada to moramo učiniti po prvi puta u životu. Pritom je, možda, dobro ponoviti samo nekoliko najvažnijih detalja: prijava poreza obavlja se u veljači, odnosno moraju ju predati Poreznoj upravi najkasnije do zadnjeg dana veljače u ponoć. Predaje se za prethodnu godinu, odnosno prijavi treba priložiti podatke o dohotku, odnosno eventualne račune za odbitak, isključivo za prethodnu godinu. Ukratko: u veljači 2012. godine predajemo prijavu za 2011. godinu, na temelju podataka iz porezne kartice koju nam je svaki isplatitelj dohotka dužan dostaviti najkasnije do kraja siječnja. Porezna kartica je zapravo izviješće o isplaćenoj plaći, honorarima, dohotku od samostalne djelatnosti (ako je riječ o obrtniku, ili osobi koja je prijavila da se samostalno bavi profesijom, ili samostalnim poljoprivrednicima) te porezima, prirezu i doprinosima koji je na te isplate obračunat.
Tko je porezni obveznik? I tko (ne)mora podnositi godišnju poreznu prijavu?
U poreznom smislu mlada osoba postaje ‘svoj čovjek’ kada prihodi pređu spomenutu granicu, pri čemu je svejedno je li riječ o plaći, honoraru, isplatama naknade za sudjelovanje u nekom predstavničkom tijelu (na primjer u općinskom vijeću, nekom forumu za mlade i slično), ili prihodu od imovine (recimo u slučaju da je osoba vlasnik stana koji će prodati da bi kupila veći). No, to što postajemo porezni obveznik ne znači odmah da smo od tog trenutka dužni i podnositi poreznu prijavu. Ona se, naime, podnosi samo ako je osoba istodobno primila isplate od više poslodavaca, odnosno ako je makar u jednom mjesecu u godini imala prihode iz dva ili više izvora.
To znači sljedeće: ako smo cijelu godinu primali samo plaću kod jednog poslodavca i to je bio jedini prihod na koji se inače plaća porez, nismo dužni podnositi prijavu. Ili, ako smo tijekom 12 mjeseci primali honorare i nemamo drugih prihoda koji podliježu porezu, nismo dužni podnositi prijavu. Također, ako smo, na primjer, prvih 6 mjeseci primali plaću, onda ostali bez posla na nekoliko mjeseci i primili, recimo, samo jedan honorar do kraja godine, nismo dužni podnositi prijavu. U slučaju kada u jednom mjesecu primimo prihode iz samo jednog izvora podrazumijeva se, naime, da je poslodavac koji nam im je isplatio uredno obračunao i platio sve poreze i doprinose koje treba obračunati u platiti za iznos koji smo primili, pa sve to nema potrebe ponavljati. No, ako smo samo u jednom mjesecu primili plaću i honorar, odnosno imali isplatu po dva izvora u jednome mjesecu, moramo podnijeti poreznu prijavu. U tom slučaju, naime, svaki je poslodavac obračunao prihode kao da je jedini (to znači da je svaki obračunao i pripadajuće olakšice), i zato treba ‘sravniti’ ukupne prihode na godišnjoj razini, da bi se vidjelo jesmo li prešli određeni porezni razred i trebamo li po toj osnovi platiti više poreza. Ili, ukoliko je, na primjer, riječ o osobama koje su osigurane kao samostalna profesija (na primjer novinari, prevoditelji, odvjetnici i slično) i vode poslovne knjige, provjeriti jesu li troškovi koji se u tom slučaju uračunavaju kao porezna olakšica toliki da imamo pravo na povrat.
Postoji li iznimka od pravila?
Čak i u slučaju da nismo dužni podnositi poreznu prijavu, postoji mogućnost da nam se to može isplatiti – u slučaju da smo, na primjer, samo pola godine primali plaću i onda ostali bez posla i prihoda, ili ako smo i dalje radili, a poslodavac nam nije redovno isplatio plaću, mogli bismo ostvariti pravo na povrat poreza koji je uplaćen po tih šest plaća, jer od ukupnih prihoda imamo pravo odbiti 12 osnovica neoporezivog dohotka. Također, prijava poreza u tom slučaju mogla bi se isplatiti i onima koji su bili na duljem bolovanju. S druge strane, ukoliko smo osim plaće do kraja godine primili neki honorar, ta sye razlika može ‘istopiti’, pa bi bilo dobro svladati barem osnovna pravila za obračun poreza, kako bismo znali procijeniti što nam se isplati.
Gdje nabaviti obrazac prijave poreza na dohodak?
Obrazac porezne prijave možemo nabaviti u svim trgovinama Narodnih novina, ili skinuti s web stranice Ministarstva financija, Porezne uprave (www.porezna-uprava.hr), u rubrici propisi nalaze se i obrasci). Većinu poreznih obveznika tiče se samo prijava poreza na dohodak, i to godišnja (onu na mjesečnoj razini popunjavaju i prijavljuju poslodavci). Samo oni koji su prodali nekretninu plaćaju porez na promet nekretnina, oni koji imaju tvrtku moraju Poreznoj upravi dostaviti prijavu plaćenog PDV-a, i tako dalje…
Kako se popunjava prijava poreza na dohodak?
Prijava poreza na dohodak ima osam stranica, a osim prve, na kojoj su opći pdoaci, popunjavamo samo one koje se odnose na dohodak koji smo ostvarili. Većinu onih koji po prvi puta popunjavaju prijavu zbunjuje to gdje trebaju upisati plaću, ili honorar, pa je, zapravo, najvažnije pročitati što je poslodavac naveo kao svrhu isplate u poreznoj kartici i onda u poreznoj prijavi potražiti odgovarajuću stranicu. Upisujemo svaki dohodak koji smo primili, tako da upišemo ukupan dohodak, kao i iznos poreza, prireza i doprinosa koje je poslodavac uplatio (godišnji, ne mjesečni iznos). Na kraju porezne prijave moramo zbrojiti ukupan dohodak i uplaćeni iznos. Valja voditi računa da upišemo i umanjenja ukupnog dohotka na koji se plaća porez, na koja po nekoj osnovi imamo pravo.
Što su umanjenja osnovice za obračun poreza?
Osnovno je umanjenje osnovica za neoporezivi dio plaće koji se priznaje svakom poreznom obvezniku koji je ostvario plaću. Za 2011. godinu ta osnovica iznosi 1800 kuna (najavljeno je da bi od 1. ožujka 2012. godine trebala porasti na 2200 kuna, što znači da ćemo u poreznoj prijavi za 2012. godinu 2013. godine prijavljivati taj iznos), što znači da oni koji su primali plaću od ukupnog dohotka koji su ostvarili trebaju odbiti 12 spomenutih osnovica, odnosno 21.600 kuna. Ta se osnovica uvećava za udržavane članove obitelji (podsjetimo, to mogu biti nezaposleni roditelji koji u protekloj godini nisu imali prihode veće od 10.800 kuna), i to za 0,5 osnovice. Dakle – ako na svoju poreznu prijavu prijavimo jednog roditelja (naravno, to može biti i dijete), neoporeziva osnovica se uvećava za polovicu, odnosno za 10.800 kuna, na 32.400 kuna. To je iznos za koji treba umanjiti dohodak koji smo ostvarili, kako bismo dobili ‘ostatak’ na koji se zapravo obračunava porez. Na primjer: ako je netko ostvario 100.000 kuna ukupnog godišnjeg dohotka na temelju isplaćenih plaća, a prijavio je da uzdržava dijete, ima pravo na odbitak 32.400 kuna, što znači da je poreze dužan platiti na 67.600 kuna. Osnovica dohotka na koji ne plaćamo porez progresivno raste s brojem djece, odnosno uzdržavanih članova obitelji koje prijavljujemo – za jedno dijete je to 50 posto osnovice od 1800 kuna, za drugo 70 posto. i tako dalje, a pravo na uvećanja imaju i invalidi, kao i osobe koje žive na područjima od posebne državne skrbi.
Kod isplate tzv. drugog dohotka, odnosno svih isplata koje se isplaćuju preko ugovora o djelu, ili kod isplate autorskih honorara, primjenjuje se nešto drugačiji obračun umanjenja osnovice za obračun poreza. Način obračuna, pritom, ovisi o tome da li osoba vodi poslovne knjige ili koristi pravo da odbije paušalni iznos troškova, koji iznosi 30 posto od ukupnih prihoda.
Kako se utvrđuje porezna osnovica na koju plaćamo porez? I kako se porez obračunava?
Ukupan prihod na koji smo dužni platiti porez dobivamo tako da zbrojimo sve isplate plaće, honorara i naknada koje smo u jednoj godini ostvarili, od čega treba oduzeti i ukupan iznos umanjenja dohotka na koji imamo pravo. Na taj način dobiva se ‘ostatak’ na koji treba obračunati porez po stopama koje su propisane Zakonom o porezu na dohodak. Trenutno postoje tri stope proeza na dohodak: od 12, 25 i 40 posto. Prva se primjenjuje na sav prihod do 43.200 kuna, druga na prihod iznad toga, pa do 129.600 kuna, a stopa od 40 posto na prihod iznad toga iznosa. Što to konkretno znači pokazat ćemo na primjeru iz prethodnog pitanja: osoba koja je ostvarila ukupan godišnji prihod od 100.000 kuna i ostvarila pravo na odbitak od 32.400 kuna (uvećan zato što je prijavila jedno uzdržavano dijete), mora platiti porez na 67.600 kuna prihoda. Na prvih 43.200 kuna od toga prihoda plaća porez po stopi od 12 posto. Na iznos koji preostaje od toga plaća porez po stopi od 25 posto. U našem slučaju, dakle, stopa od 25 posto primijenit će se na 24.400 kuna. Kako nije premašila granicu prihoda iznad 129.600 kuna, osoba ne plaća porez po stopi od 40 posto.
No, da je, na primjer, ukupan prihod poreznog obveznika iznosio 200.000 kuna, tada bi porezna osnovica iznosila 167.600 kuna. Na prvih 43.200 kuna obračunao bi se porez po stopi od 12 posto. Na idućih 86.400 kuna obračunavala bi se stopa poreza od 25 posto, a na preostalih 81.200 kuna stopa poreza od 40 posto. Naravno, da je riječ o osiguraniku koji je zaradio samo 70.000, na primjer, platio bi porez samo na najnižu stopu, dok bi oni koji su zaradili manje (na primjer ako im tijekom godine nisu isplaćene sve plaće), mogli ostvariti pravo i na povrat obračunatog poreza i prireza.
Kako se obračunava prirez? I kako znamo imamo li pravo na povrat poreza, ili ćemo platiti razliku?
Naša ukupna porezna obaveza predstavlja zbroj iznosa koje moramo platiti po svakoj pojedinoj stopi, s tim da na to treba obračunati i prirez. Prirez se obračunava po stopi koju propisuje grad ili općina u kojoj živimo. Za Zagreb je to, na primjer, 18 poso i tih 18 posto obračunava se na ukupan iznos poreza koji smo obračunali. Kad sve to zbrojimo, to predstavlja naš ukupan dug prema Poreznoj upravi. Na temelju potvrda o isplaćenom dohotku – plaći ili honoraru – u sklopu koje je poslodavac obračunao određeni iznos poreza tada jednostavno možemo utvrditi jesmo li u plusu ili u minusu u odnosu na porez koji je uplaćen.
Ukoliko se nekome i dalje čini da prijavu poreza na dohodak ne bi znao ispuniti, dobra je vijest da i ne mora, odnosno da je dovoljno samo ispuniti osnovne podatke i priložiti sve potvrde o isplaćenom dohotku koje imamo. U tom slučaju, porez će u naše ime obračunati djelatnici Porezne uprave. No, u tom slučaju možda ćemo duže čekati na povrat poreza, pa nije naodmet pokušati ‘svladati’ taj obrazac.
Koji primici podliježu porezu, a koji ne?
Porezu obavezno podliježu sve plaće i honorari. Porez smo dužni plaćati i na sve primite koje ostvarimo obavljajući samostalnu profesiju, zatim na prihode koje ostvarujemo obavljajući djelatnost obrta, na svaki prihod od imovine (bilo da je riječ o najmu, zakupu ili prodaji). U oporezive primitke ubrajaju se i nanade članovima skupština i nadzornih odbora trgovačkih društava, članovima upravnih vijeća, predstavničkih i izvršnih tijela vlasti (na primjer članovima gradske skupštine, ili općinskih vijeća), zatim autorske naknade, honorari ili plaće koje se isplaćuju sportašima, prihodi koje ostvaruju trgovački putnici, agenti, akviziteri, sportski suci i delegati, tumači, prevoditelji, turistički djelatnici, konzultanti, sudski vještaci… To su i primici u naravi – na primjer korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita i druge pogodnosti, koje osoba dobiva od onoga tko joj inače ne isplaćuje plaću ili honorar (u slučaju da jest tako, to se smatra sredstvima za rad koja se daju na korištenje, a ne nagradom). U prihod koji ne podliježu porezu ubrajaju se, prije svega, obiteljske mirovine koje djeca ostvaruju nakon smrti roditelja prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji. To su i potpore zbog zbrinjavanja ratnih invalida i članova obitelji poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, socijalne naknade, doplatak za djecu i novčani primici za opremu novorođenog djeteta, zatim invalidnine, kao i potpore zbog uništenja i oštećenja imovine zbog elementarnih nepogoda. Nadalje, porez na dohodak ne plaća se na primitke učenika i studenata na redovnom školovanju za rad preko učeničkih i studentskih udruga do iznosa od 50.000 kuna godišnje (na sve iznad tog iznosa, dakle, plaća se porez), zatm na stipendije učenicima i studentima za redovno školovanje na srednjim, višim i visokim školama i fakultetima do 1600 kuna mjesečno, kao i stipendije studenata za izvrsna postignuća u znanju i u ocjenama na sveučilištima u Hrvatskoj do 4000 kuna mjesečno. Porezu ne podliježu ni stipendija sportaša do 1600 kuna mjesečno, kao i sindikalne socijalne pomoći koje se iz sredstava sindikalne članarine isplaćuju članovima sindikata i slično. Ako je riječ o prihodima ili stipendiji koju isplaćuje inozemni isplatitelj, sve ovisi o tome je li porez plaćen u zemlji u kojoj isplatitelj posluje.
Imamo li kakvih olakšica?
Od izmjena Zakona o porezu na dohodak iz srpnja 2010. godine, ne priznaju se gotovo nikakve porezne olakšice, osim na donacije. Ostvaruju je porezni obveznici koji su darivali novac ili je darivanje bilo u naravi, a što je doznačeno na žiro-račun u kulturne, odgojno-obrazovne, znanstvene, zdravstvene, humanitarne, sportske i vjerske svrhe udrugama i drugim osobama koje te djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima, no olakšica se može dobiti samo do dva posto ukupnih primitaka koje je netko ostvario.
Gdje predajemo poreznu prijavu i što se dalje događa?
Poreznu prijavu predajemo Poreznoj upravi, ispostavi prema mjestu gdje ostvarujemo dohodak (adresar ispostava može se pronaći na web stranici Porezne uprave). Možemo ju odnijeti i osobno, s tim da se odmah može dobiti i informacija ili savjet oko nekih nejasnoća koje imamo kod popunjavanja prijave. Druga je mogućnost da prijavu poreza na dohodak pošaljemo poštom, opet nadležnoj ispostavi Porezne uprave, pri čemu treba voditi računa da doista priložimo sve potvrde o dohotku. Ukoliko to ne učinimo, Porezna uprava će nas pozvati da potvrde dostavimo naknadno, što produljuje postupak.
Nakon što smo predali prijavu poreza na dohodak, djelatnici Porezne uprave ih obrađuju, odnosno provjeravaju točnost našeg izračuna i usklađuju s podacima o dohotku koji smo ostvarili, a koje ima Porezna uprava. Kada ta provjera bude dovršena, Porezna uprava donosi rješenje o poreznoj obvezi – o iznosu koji smo preplatili, ili ga trebamo uplatiti u korist Državnog proračuna. U slučaju preplate, najkasnije u roku od nekoliko dana od obračuna poreza na dohodak, taj će iznos biti uplaćen na račun koji smo prijavili u poreznoj prijavi. Ukoliko, pak, moramo platiti dodatni porez, s rješenjem stiže i uplatnica. Porez bi trebalo platiti na vrijeme, odnosno ukoliko se to ne učini, moguće je da nam stigne opomena, pa i ovrha, s tim da će taj iznos biti uvećan za pripadajuću kamatu.
