LOVEORLEAVEIT
Novi bendovi, pjevači, i ostali takozvani glazbenici posljednjih godina niču kao gljive poslije kiše. Je li to pitanje otvorene neke nove čakre (ne)kreativnosti, lakše komunikacije glazbenika i publike zbog pojave novih medija ili možda još i danas vrijedi ono staro pravilo: “dobar glas daleko se čuje“. Nekako vjerujem u ovo zadnje jer, bez obzira na nažalost brojne glazbene neukuse koji nas svakodnevno preplavljuju, dobar zvuk će uvijek prevladavati te se znati prepoznati među glazbenim ljubiteljima diljem svijeta.
Jedan od novih bendova koji nisu nasjeli na jeftine trendove su Cults; muško-ženski duo iz Velike Jabuke čija vas karizma ostavi zatečenim svaki puta kad čujete njihove blago krivudave melodije. Ljubavni par Brian Oblivion, kao vokalist i gitarist te Madaline Follin, kao vokalistica, zajedničku su glazbenu karijeru započeli 2010. za vrijeme studija filma. Zanimljivo, kao strastveni filmoljubac, Brian Oblivion je preuzeo ime iz filma Videodrome Davida Cronenberga čime si je možda osigurao izvorni identitet u slučaju iznenadne sumanute popularnosti. U početku su svirali za prijatelje te nakon kraćeg vremena samostalno objavili trosingl Cults 7 na njhovom Bandcamp profilu, s vodećim pjesmoma Go outside te Most Wanted. Istaknuvši se u online svijetu, u lipnju 2011. godine Columbia Records u suradnji s izdavačkom kućom In the name of u vlasništvu Lily Allen, izdaje njihov debitantski album čije ime dijeli s vlastitim nazivom, koji danas osvaja pozitivne kritike. Cults je još relativno nepoznat no ipak na YouTubeu broji otprilike 800.000 pogleda za pjesmu Go outside te više od milijun pogleda za prvu pjesmu The Abducted.
Njihova promocija je posljednjih mjeseci bila vezana za sada već svjetski poznati popularni bend Foster the People s kojima su odradili turneju po Americi, stoga im popularnost i uspjeh polako, ali sigurno, iz dana u dan sve više raste. Samostalnu turneju nastavljaju od 2012. po Americi i Australiji.
Pjesma Go Outside počinje djelom govora vođe kulta Jima Jonesa riječima: “Za mene smrt nije strašna stvar“. U nastavku s prvim taktovima pomišljate da se radi o novoj božićnoj pjesmi s dječačkim zborom i zvončićima, no s odmicanjem blago melankolična melodija vam ulazi u uho već nakon prve minute te neprimjetno hipnotizira i uvlači u novu dimenziju.
Pjesma, koliko god zvučala nevina, zapravo se referirala na stravično masovno samoubojstvo u Jonestownu u Gvajani u kojemu si je život oduzelo 909 članova kulta, pod vodstvom Jonesa. Zanimljivo je kako je 2010. godine, osim Go Outside, izašao hit Pumped up Kiks grupe Foster the People, čija pjesma također govori o masovnom ubojstvu i umu ubojice. Zanimljiva je i činjenica da, ako se pjesme slušaju površno, što nas većina prakticira, pomišljate kako je pjesma prpošna, slatka i plesna, ne znajući zapravo njezinu težinu.
Neke su pjesme na Cults albumu jednostavnija i uobičajenija karaktera, kao primjerice pjesma The Curse koja govori o ljubavnoj vezi koja se polako raspada, a neke su jednostavan ljubavni valcer kao You know what I mean. Jeka, nevini dječački glas, apokaliptični pop, bas te tanašni zvukovi ksilofona prisutni su u svakoj pjesmi što ih izdvaja iz mase te svrstava u indie pop/garage stil s prizvukom 60-ih prošlog stoljeća, što u svojim intervjuima dvojac često i ističe.
Osvježavajući bend kojeg se sluša lagano, pjesmu po pjesmu, pa čak i ne cijeli album odjednom, polako se uspinje, a nas ostavlja da čekamo nove taktove. Oblivion je u jednom intervjuu izjavio: “Sve što nas je vodilo prema uspjehu našeg benda dolazi iz vjere i predanosti u svakom životnom trenutku. Nešto neće zvučati sjajno zauvijek, stoga se potrebno osvrtati i pokušavati mijenjati prošlost dok nam sadašnji trenuci protječu kroz prste.“
