TINKER TAILOR SOLDER SPY
Romani poznatog engleskog autora i bivšeg obavještajnog agenta Johna le Carréa već su neko vrijeme vrlo zahvalan materijal za filmsku obradu. U 2011. godini dobili smo i filmsku inačicu istoimene mini-serije iz 1979. naziva Dečko, dama, kralj, špijun ili u originalu Tinker, tailor, soldier, spy. Glavni junak je George Smiley, bivši obavještajac, koji se vraća iz mirovine kako bi uhvatio krticu u britanskoj obavještajnoj službi MI6. Smiley je središnja figura u čak pet le Carréovih romana,uključujući roman Dečko, dama, kralj, špijun, a kao sporedan lik još se pojavljuje u tri romana.
Film se bavi hladnoratovskom tematikom, a u jezgri se radi o klasičnom špijunskom trileru koji gledatelje navodi na igru pogađanja. Sve je začinjeno prevratima i intrigama kakve su uobičajene i stoga ovaj film ne nudi ništa novo u žanru. Prva stvar koja odudara od svih filmova koje se u posljednje vrijeme može gledati je vrlo spor tempo radnje, nešto na što se danas prilično teško naviknuti, a nekoć je u filmovima bilo potpuno uobičajeno i normalno. Ovi špijuni nisu svemogući likvidatori, to su tipizirana britanska gospoda koja nose naočale i fina odijela, čitaju tone protuobavještajnih spisa i piju svoj čaj u četiri sata poslijepodne. Ono čime se ovi špijuni bave je spletkarenje na svim razinama i svatko igra svoju igru kako im najbolje odgovara. Jedini problem je taj što se u ovom filmu sve razvuklo do razine nepodnošljivosti, monotonija kamere i boja bode u oči, a radnja se svako malo presječe i kroz sitne flashbackove koje je isprve teško povezati pokušava povezati priču. Na trenutke se čini kao da gledate kazališnu predstavu, a većina gledatelja zbog toga ipak ne dolazi u kino.
Glumačka postava je jednostavno sjajna, ako govorimo o imenima. Gary Oldman, Colin Firth, Mark Strong, Tom Hardy, John Hurt i Ciarán Hinds gotovo su najtraženiji britanski glumci današnjice, a njihove filmografije su više nego impresivne. Oldman je za ulogu Smileyja zaradio i nominaciju za Oscara, a film je sveukupno ove godine nominiran u tri kategorije: glavna muška uloga, originalna glazba i adaptirani scenarij. Svestrani Oldman već godinama fascinira svojom glumom i mogućnošću interpretacije najrazličitijih likova, u ovoj ulozi je solidan, nažalost, ne i upečatljiv. Uz njega se u postavi izdvaja veteran John Hurt koji ima kratku ulogu, ali njegova karizma pomaže mu da vlada ekranom kada se na njemu pojavljuje.
Budući da se radi o književnom predlošku autora po čijim su romanima snimani holivudski filmovi Panamski krojač (2001.) i Brižni vrtlar (2005.), Dečko, dama, kralj, špijun definitivno ima potencijala, ali ostaje dojam kako je sve odveć zbijeno. Još jedan problem je lišenost filma ikakvih akcijskih prizora, a u ovom slučaju to ne pridonosi napetosti ili dramaturgiji već jednostavno uspavljuje. Režija je povjerena švedskom redatelju Tomasu Alfredsonu koji se u svijet filma probio zanimljivim uratkom Neka uđe onaj pravi (2008.), a ovo je prvi film koji režira na engleskom jeziku. Ostaje dojam kako je zahvalna tema obrađena preopširno u formatu filma koji možda i nije bio najbolje rješenje za to.
